«Želio bih biti učitelj ne razmišljanja. Želio bih podučavati tišinu. I čuđenje. Sreću što svaki dan iznova otkrivamo jednostavnu radost življenja. Disanja. Dodirivanja. Gledanja. Gledanja drugih ljudi, jednako sretnih. Ovo je put koji predlažem. Jednostavan je i naivan. Ispričajte me. Ali, to je život. «

Vlady Stévanovitch, ˝Penseur redressé“

Vlady Stévanovitch rođen je 1925. godine u Beogradu, otac mu je bio iz Srbije, majka iz Belgije.

U dobi od 14 godina susreće se s teškoćama u disanju, koje mu smetaju pri sviranju puhačeg instrumenta. Pasioniran muzikom, pronalazi učitelja, za kojeg misli da je profesor yoge i istezanja, kako bi mu ovaj pomogao. To je bio njegov prvi učitelj, koji mu je u nekoliko ključnih godina prenijeo temelje koji su sezali puno dalje od onoga čega je kao adlescent u tom trenutku bio svjestan. Vlady je čitavog života gajio znanja koja je stekao u tom inicijacijskom periodu.

Nakon rata, odlazi iz tadašnje Jugoslavije i smješta se u Francusku, gdje se profesionalno bavi glazbom, svirajući obou. U Parizu susreće svog drugog učitelja, koji mu pomaže da dalje razvije svoj energetski rad kroz vokalne tehnike, tehnike rada na položaju tijela i meditacije. Tada i otkriva darovitost za liječenje.

Početkom sedamdesetih, seli u Belgiju gdje liječi primijenjujući energetska znanja, i gdje ga učitelj Kuo Chi inicira u tai chi. Do sredine osamdesetih, Vlady se posvećuje liječenju, paralelno produbljujući svoje prakticiranje tai chija. Ova disciplina dala mu je idealnu podršku kako bi počeo prenositi svoja znanja, koja je složio u skladnu cjelinu, umijeće chija.

Krajem osamdesetih Vlady napušta liječenje i sasvim se posvećuje podučavanju umijeća chija, nakon što sa svojom suprugom Michèle 1988. godine osniva Školu unutarnjeg puta. 1996. godine u regiji Luberon, u Francuskoj, smješta internacionalni centar za formiranje instruktora škole. Ovdje je sve do svoje smrti, 2005. godine, razvijao nove načine prijenosa znanja, stvarajući snimke zvukova koji su napunjeni chijem.

Vlady je podučavao različite energetske tehnike koje su za njega bile sredstvo istog traženja: istraživanja unutarnjeg svijeta. Bez obzira na različitost njihovih pristupa, Vlady ih je sve svladao na najvišoj razini. Ako je procijenio da više ne može napredovati u nekoj domeni, prestala mu je biti prioritet. Između ostalog, nije više želio nastaviti svirati obou kao amater. Podučavao je tehnike koje je i sam vježbao i primjenjivao na samog sebe. Vježbanje i prijenos znanja čine srce njegovog podučavanja.

Vlady je želio prenijeti svoja znanja i učiniti ih dostupnima što većem broju ljudi. To je za njega bilo vrlo važno, te je zbog toga osnovao Školu unutarnji put. Ova škola je do njegove smrti formirala brojne instruktore u čitavom svijetu. Kontinuitet njegovog rada sada osiguravaju Michèle Stévanovitch i još četiri formatora (vidi instruktori -› formiranje instruktora). Oni su garancija vjernosti prijenosa znanja.

Vlady je želio prenijeti čim više i čim bolje, bez tajni. Ova otvorenost nije uobičajena za tradicionalne istočnjačke vještine unutarnjeg puta. U istočnjačkom smislu često se smatra da slijediti neki unutarnji put znači rad na sebi koji ima težinu i vrijednost i gdje vježbač mora proći kroz teške inicijacijske faze, bez jasnih objašnjenja. Koliko je god bilo moguće, Vlady je okrenuo ovaj pristup, želeći umijeće chija koje pripada unutarnjem putu, učiniti što pristupačnijim.

Zbog toga je u metodi Stévanovitch pedagogija vrlo važna. Satovi su strukturirani, upute u objašnjavanju pokreta, osjetima koje tražimo, gdje treba staviti pažnju … detaljne i precizne.

Kako bi prenio znanja najbolje moguće, i otišao dalje od verbalnog, Vlady je kao podršku u podučavanju razvio i zvukove koji nose chi (vidi zvukovi koji nose chi).

Autor je desetak knjiga, od kojih je knjiga «Chi, put energije» prevedena na hrvatski jezik..